i just want to sit in front of the ocean for a little while
More you might like
Zapisano je u vremenu.
Čekajući drugaricu da dođe, u kafiću, čula se pjesma:“zapisano je u vremenu”. Samo sam se nasmijala na početak iste, jer rijetko kada prepoznam pjesmu dok ne čujem tekst. “…kakva je to ljubav bila, kamo sreće za nas dvoje kad bi se nekom ponovila”, pjevušim, i ispuštajući dim iz pluća šapućem:“Ne daj Bože da se bilo kome ponovi”. Na ramenima osjećam nečije ruke, iznenađena i preplašena, ostala sam paralizovana, dovoljno da osjetim poznat parfem.
“Stvarno nikom ne bi poželjela ono što smo imali?” poznat glas koji dugo nisam čula.
Još uvijek se ne mičem i govorim:
“Ne, ne bih”.
Sjeda za sto i pita me:
“Zašto? Ja takvu ljubav više nisam doživio, nikada”, govori mi dok ja gledam najljepši osmijeh ikada stvoren.
“Ja takvu bol nisam doživjela više nikada i nadam se da neću opet morati, a nikom je ne bih poželjela. Tako se ne voli, tako se jedino neko ubija, znaš?”
Dok sjedi, za naš sto prilazi djevojka, vidno nervozna. Crvena haljina, štikle, nokti nalakirani, duga plava kosa.
“Gdje si ti do sada, hajde idemo!” govori mu.
“Ovo je moja…”, pokušava reći ali ona ga prekida:
“… ma briga me ko je, hajde, kasnimo!”
“Uđi u auto, eto me odmah”, poslušala ga je i krenula.
“Šta se ti smiješ?” pita me.
“Smijem se, gledam s kim si me zamijenio. Sigurna sam da niste nikako otišli u onaj naš parkić, ili na zgradu s koje se vidi cijeli grad. Onaj ožiljak što imaš na rebrima, ispričao si joj zbog čega je tu? Bježao si od majke, ona te htjela istući, jer si srušio cvijeće, a ti mislio da možeš ogradu preskočiti i ekser te zakačio. Majka ti se prepala toliko da je na cvijeće čak i zaboravila. Ono kada gledaš u telefon svaku noć, čekaš 00:00, primjetila je to? Zna li da i nakon 10 godina u ponoć zaželiš da ti sestra uvijek bude srećna? Viđam ja nju često, uvijek mi se lijepo nasmije. Nedeljom negdje oko 23:00, gleda li zvijezde s tobom? Kladi li se u kutiju cigara koliko će zvijezda pasti? Još uvijek piješ kafu iz one šolje, zar ne? Sigurno si je vodio tamo gdje si odrastao? Čim uđeš na kapiju, dočekaju te baka i deda. Mašu li repom psi Miki, Reks i Beli kada je ugledaju? Eto… Tome se smijem”, govorim više sebi, i sjećam se svega, a on oborio glavu, ne diže pogled već samo pokupi svoje cigarete sa stola i ode.
Stiže mi poruka:
“Nismo otišli u parkić, kaže da je prljavo, ni na zgradu nismo otišli, plaši se visine. Ne zna za ožiljak, nije me ni pitala. Ne zna zašto gledam na sat, ne primjeti sitnice kao ti, nije upoznala moje. Nema pojma ko su Miki, Reks i Beli,kaže ne voli pse. Da, još uvijek pijem kafu iz one šolje. Da, još uvijek te volim. I da…” ja neću voleti posle tebe ni u snu, zapisano je u vremenu".- S ljubavlju, T.
Životne prijatnosti #142
kada osetiš da te gleda pa među gomilom ljudi uhvatiš njegov pogled
wishing i was on a balcony in italy, wearing a long floral dress, eating fresh fruit, and staring at the sunset and landscape below me
moja Firenca jednog dana
Nemojte se brinuti ukoliko vas je neko ostavio, jer to nije kraj za vas. Kada vas neko ostavi, bolja osoba vam dolazi u život, samo je trebate strpljivo sačekati. Velika sreća zahtijeva vrijeme i možda će ono sporo prolaziti jer, za onoga ko čeka, vrijeme presporo teče, ali vjerujte mi, to čekanje će se jednoga dana isplatiti i toga dana ćete konačno biti mirni, spokojni i sretni.
dijelovimogasvemira
s-ljubavlju-t